fibrilacija (od lat. fibrilla, deminutiv od fibra: vlakno).
1. Proces stvaranja vlakana; fibrilizacija.
2. U medicini, kontrakcija pojedinih mišićnih vlakana. Fibrilacija atrija vrlo je brza i nekontrolirana aktivnost srčanih pretklijetki s frekvencijom od 400 do 600 kontrakcija u min, koja se povremeno i nepravilno prenosi na klijetke (ventrikule), što dovodi do njihova nepravilnog ritma. Uz medikamentno liječenje dolazi u obzir i primjena elektrošoka. Fibrilacija srčane klijetke nepravilna je i asinkrona kontrakcija dijelova ventrikulskog miokarda (→ srce), izazvana nepravilnim impulsima koji se neorganizirano šire stijenkom srčane klijetke; bolesnik je bez svijesti, bez pulsa. Liječi se hitnom defibrilacijom i mjerama oživljavanja. Fibrilacija skeletnih mišića naglo je stezanje pojedinih vlakana mišića na udovima ili trupu, koje nastaje tijekom propadanja nekog perifernog živca; elektromioneurografskom pretragom nalaze se tzv. denervacijski potencijali.